Ovih su dana u HNŽ-u prvi put isplaćeni poticaji za poljoprivredu i odštete zbog mraza u svibnju prošle godine. Što se još planira u ovoj godini, pitali smo županijskoga ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Donka Jovića.

 

- Više stotina korisnika dobilo je poticaje. Za proizvodnju povrća u plastenicima novac su dobila 362 korisnika, za smilje 189, za maline 180, za proizvodnju grožđa 177, a pčelarstvo 481 korisnik. Financirali smo podizanje novih nasada kroz 61 projekt.

Koliko je novca u konačnici podijeljeno?

- Za prošlu godinu je bilo je 750.000 KM, pa smo kroz rebalans povećali iznos na 900.000 KM. Ove godine su planirani poticaji u iznosu od 1,2 milijuna KM, a planirali smo i 90.000 KM za manifestacije. Pokušat ćemo ponovno kroz rebalans proračuna povećati sredstva za poljoprivrednike.

Mraz je nanio štetu vinarima prošle godine.Kakva je, na kraju, prošla godina bila za vinare?

- Godina je za vinare ipak bila sasvim solidna. Iako je sigurno da je prinos jednim dijelom bio manji od planiranoga, kvaliteta vina je i više nego dobra.

Kolike su štete?

- Od mjesta do mjesta, ovisno o tome koliko je bilo manje prinosa, od 10 do čak 50% u nekim dijelovima. Ali kvaliteta je ostala na visokoj razini.

Je li točno da priča oko smilja polako jenjava?

- Priča vezana uz smilje je pala. Imamo tu dvije priče. Jedni idu u projekt s malim površinama, a drugi sade smilje na velikim površinama. Sada imamo slučaj u Čapljini gdje jedna tvrtka iz Njemačka traži površinu od 150 hektara kako bi sadila ljekovito bolje. Ista priča je u Stocu. Ali to je priča velikih. Činjenica je da imamo problem otkupa i sirovine i ulja, ali to su igre oko cijena. U proizvodnji će ostati oni koji ozbiljno ulažu u taj posao i oni koji mogu naći tržište, ne samo u regiji nego i znatno šire.

Gdje je onda “mali čovjek” u cijeloj priči?

- “Mali čovjek” će biti kooperant. I kada je “smiljomanija” bila u punom jeku, ja sam govorio kako nije dobro što je ta priča poprimila tolike razmjere. Krenulo se s nekoliko duluma, maksimalno do hektar, i to je mala površina za ozbiljan posao. Ljudi su radili, a nisu imali nikakav plan za prodaju ili davanje u otkup. Isto nam je ranije bilo s kivijem, duhanom, a sada s maslinama, šipkom i smokvama. Ali je smilje bilo daleko najveća priča i vidimo što se dogodilo.

Kažete da stranci traže velike površine za sadnju u Hercegovini. Možemo li zadovoljiti te zahtjeve?

- U Stocu je zemljište već dodijeljeno, a u Čapljini je to u proceduri. Uglavnom su to brdoviti, kameniti tereni. Toga imamo i možemo dati pod koncesiju. Postoji veliko zanimanje za masline, bademe i orahe...

Znači, zanimljivi smo im?

- Da, sve više smo zanimljivi stranim tvrtkama. Malih proizvođača je sve manje, a veliki imaju konkretne planove o širenju proizvodnje.

Pričate o velikim površinama i novim nasadima. Imamo li ljude koji će raditi na tim nasadima? Koliko ljudi danas žele raditi u poljoprivredi?

- To je vječno pitanje. Imamo nasljeđe iz prošlosti koje nam je i dalje problem. U tom scenariju ljudi se bave poljoprivredom nakon radnog vremena na državnom poslu. I onda se još skrati radno vrijeme na državnom poslu kako bi se malo više bavilo poljoprivredom. Toga više nema. Došlo je vrijeme da ljudi koji se žele baviti poljoprivredom to moraju raditi na ozbiljan način. I ako će gazdinstvo biti ozbiljno, cijela obitelj treba biti uključena u to. Usputno bavljenje poljoprivredom više ne postoji, ne isplati se i ne može se tako raditi. Oni koji se žele ozbiljno baviti poljoprivredom, imaju strojeve, veće površine, angažiraju obitelj i žive od toga.

Koji su vam projekti prioritet u ovoj godini?

- Imamo ideju koju provodimo s Gradom Mostarom o sadnji maslina na području Hercegovine. Sada se formiraju pokusni poligoni na kojima ćemo saditi 20-ak sorti i vidjet ćemo koje najbolje odgovaraju ovom podneblju. Zatim ćemo ih predložiti za veće projekte. Radimo i nekoliko projekata s Hrvatskom, a novac bismo trebali dobiti iz EU-a. Puno radimo i na projektima navodnjavanja, što je osnovni preduvjet za daljnje planove u poljoprivredi. Mnogo toga se poduzima kako bismo stvorili što bolje uvjete za bavljenje poljoprivredom. Imamo i problem saliniteta u dolini Neretve i s tim ćemo se morati baviti ozbiljnije nego ranijih godina.

Koliko taj salinitet stvara probleme u dolini Neretve?

- Hrvatska je duboko svjesna tog problema i već poduzima određene korake kako bi ga riješila. Ali ti projekti se odnose na Opuzen i Metković, a mi ćemo morati vidjeti što ćemo poduzeti po tom pitanju. Salinitet se posebno ističe u sušnim razdobljima, kao što je bio slučaj prošloga ljeta i on se uvelike primijeti na području Gabele, Doljana, Dračeva. Mjerenja pokazuju veliki porast saliniteta, što može dovesti do ogromnih problema u poljoprivredi, ali i u svakodnevnom životu ljudi. 

www.vecernji.ba