Foto: 88 bunara, 12 platana i zaboravljeni stećci u Gornjoj Bitunji

19 Kolovoz 2022

Bitunja se nalazi oko 8 kilometara jugoistočno od Stoca i prije rata je pripadala Stocu, a danas teritorijalno pripada općini Berkovići. Dijeli se na Donju i Gornju Bitunju u kojoj je i zaselak Zabrđe, a u koji se stiže sa puta Stolac-Ljubinje, skretanjem na istočnu stranu kod betonske čatrnje Novakinja (prije prevoja na Žegulji).

Posjetili smo Gornju Bitunju, gdje nalazimo našeg domaćina Kemala Elezovića kako brine o 12 platana i dvije lipe. Četiri je donirao gospodin Ćesić iz Dubrovnika, kaže drži neke hotele, na čemu se ovim putem i zahvalio. Zalijevao ih je iz obližnjih bunara. Ponosno ističe da ih je 88 na području, a najpoznatiji bunar za vodu je Radosavac. Kaže Kemal toliko je žive vode da gdje god zabušiš naći ćeš je.

Na naše pitanje ima li zmija na putu do stećaka, Kemal odgovara nema ni ljudi.. tako da ih nije imao tko viditi.

Kaže kako je u Gornjoj Bitunji 8 kuća iz kojih su ljudi otišli u 8 različitih zemalja svijeta. Po netko dođe, mladi slabo... Tri su prezimena s ovog područja: Šarić, Marić i Elezović.

Kemal kaže da voli doći, zaliti platane, a na mjestu gdje se obnavljaju bunari nekada je bio Aluđen, najveći muslimanski dernek u Južnoj Hercegovini a održavao se drugog dana u 8. mjesecu.

Obišli smo Zabrđe, KUK, mjesta Zakuk i Potkuk, pronašli smo neke stećke, a većina ih je zarasla i potpuo nevidljiva. Stećci Gornje Bitunje (Zabrđa) situirani su na četiri lokaliteta, poznata pod sljedećim nazivima: Potkuk, Lokve, Zakuk i Baba. Centralni dio područja na kojem su nekropole je krečnjačka stijena Kuk koja je korištena kao kamenolom za okolne nekropole.

Na 500 metara nadmorske visine Kemal nam je pokazao ostatke crkve na koju i danas dolaze sveštenici iz Berkovića što se vidi i po vosku na pojedinim gromadama. Priča kako ima više od 200 stećaka i da je šteta kako o njima nitko ne brine.

Najviši vrh je Humac na 708 m n.v. s kojeg pogled "puca" sve do mora.

Iznad bunara i platana je bio i poznati konak na povijesnoj cesti od Dubrovnika prema Sarajevu.

Pri povratku smo naišli na gospodina i gospođu Šarić koji nam je ispričao kako su stećci u potpunosti očišćeni prije 4-5 godina, ali od tada ništa. Bila je inicijativa da dođu stranci kako bi očistili, ali početkom rata u Ukrajini sve je propalo. Novci za čišćenje još su uvijek na računu Općine Berkovići, ali kad će to biti ne zna se. Prije rata najviše su dolazili Francuzi upravo radi stećaka, a nerijetko je bio i Šefik Bešlagić.

Kemal nam je za kraj rekao kako valja doći ovdje, 5-6 stupnjeva je bar hladnije nego u Stocu, živa voda, ali eto ljudi slabo dolaze.

Ima se što za vidjeti, posebice školska djeca iz naše općine koja na izlete idu u neka druga mjesta, a da ni Stolac i okolicu nismo istražili. Možda se nekad i promjeni..