STOLAC – U petak, 24. studenoga 2017., u Sarsenterumu, duhovno-kulturnom centru Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu, priređeno je predstavljanje knjige Sjeti me se kada u raj dođeš!, koja je izišla u povodu 25. obljetnice ređenja biskupa Ratka Perića, apostolskoga administratora iste dijeceze. Dvoranu je ispunilo više od 70 osoba uglavnom mladih, a među njima i nekoliko svećenika. Kulturnu večer otvorila je djevojačka skupina “Vidoštatska kraljica” pjesmom Sjeti me se kada dođeš u Kraljevstvo svoje, kojoj je tekst napisala Ankica Svirač, uglazbio don Pero Marić. A prezentaciju zaključila skupina “Angelus” pjesmom Bliže o, Bože moj koju je spjevala engleska pjesnika Sara F. Adams (1805.-1848.), a skladao američki crkveni glazbenik L. Mason (1792.-1872.). Devetočlani “Angelus” ove godine obilježuje 15. obljetnicu svoga osnutka i pjevanja. Bilo na slavu Božju i njima na sreću vjekovitu!

Don Ivo Šutalo, biskupski vikar Trebinjske biskupije, koji je odgovoran za Sarsenterum, govorio je o Isusovu križu kako ga je čitao u biskupovoj knjizi. Isticao je i ponekad citirao one dijelove koji su se njega najviše dotaknuli s obzirom na Isusovo peterostruko suđenje, na višestruko kršenje pravila samo da bi Sinedrij eliminirao Isusa, na Kajfinu gramzljivost za velikosvećeničkom službom koju je s pomoću rimske vlasti i vlastite korupcije obnavljao 18 puta.

Vjeroučiteljica u aladinskoj školi Daniela Raguž prikazala je onaj dio knjige koji govori o Kristovu uskrsnuću, uskrsne biskupove poruke prema godinama od 1993. do danas. Daniela je pozorno knjigu ne samo čitala nego i vjernički doživljavala, što se osobito vidjelo da nakon određenih navoda koji su nju izazvali sama nastavila razmišljati i na život primjenjivati.

Na kraju je biskup iznio nekoliko misli o svome doživljaju križa onako kako Isus naučava da svatko ima svoj vlastiti križ i da svatko treba prihvatiti taj križ, nositi ga danomice i vježbati se u učeništvu u hodu za učiteljem Isusom. Biskup veli da ga je najviše u životu zaokupljala tema križa, patnje i nevolje, počevši od prvoga govora o Smislu patnje na bogoslovnom satu homiletike 1964. u Zagrebu sve do ove posljednje knjige. Možda je razlika samo u tome što se onda glodalo zeleno drvo križa, a danas se gricka suho. Ipak iskazao je Bogu osobitu zahvalnost da kroz sve ovo vrijeme nikakav ga križ nije tako smeo ni smetao da ne bi mogao obavljati svoju vjerničku, svećeničku i biskupsku službu. Napose se usredotočio na Isusovo učovječenje, veličanstven Božji plan kojemu ljudi ni na koji način ne mogu stati u kraj osim po onome što sam Bog objavi. I na Isusov misterij životnoga križa, koji također svijet ne razumije osim po Božjoj objavi.

stolac.co