Bilo kojim pravcem da krenete, da li iz Ljubinja prema Trebinju, ili obratno, selo Kotezi vam dolazi "s lakta" magistralnog puta kojim prolazite, svejedno da li lijevog, ili desnog.

U dubinu Koteza se ulazi putem kojim, dok preko njega u svom sunčanom plesu prelazi zmija, odjednom zaškripe kamenčići, opominjući vas da vodite računa da ovoj najodanijoj stanovnici hercegovačkog kamenjara slučajno ne udarite "na obraz", ustvari, ne zamahnete kamenom ili kakvom suhom granom put nje jer bi vam mogla uzvratiti na način koji vam se ni malo ne bi dopao.

Jednostavno, prolazite putem kao da zmiju- starosjedilicu i niste primjetili.

Čini vam se selo zamrlo od tišine. Tek poneki krov izranja iz rastinja kupine, buketa smokvi... I što se dublje korača u unutrašnjost, sve više se naziru tragovi nekadašnjih kamenom zidanih kuća, rušenih u ratovima i bunama, ali i oni čiji su krovovi zacrvenjeli u zadnjih dvadesetak i više godina.

foto: Moja Hercegovina

U ovom selu nalazi se jedna od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini, koja je proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Selo čuva i porušeni mejtef, prema nekim podacima, najstariji u bivšoj Jugoslaviji, zatim katoličku crkvu izgrađenu na temeljima kuće jednog muslimana, te zajedničko groblje u koje se sahranjuju katolici i pravoslavci.

foto: Moja Hercegovina

Kotezi su prije 300 godina imali han i dućan, od kojih su ostale samo ruine. Ipak, kod mještana se sačuvalo i dalje ono “čekam te ispred dućana”.

Sada su se nekadašnji mještani i njihovi potomci potrudili napraviti i turistički video želeći oživiti ovo mjesto.