Uz ime Dr. Borka Rajiča iz Stoca u medijima će se najčešće naći da se radi o omiljenom stolačkom i hercegovačkom liječniku-pedijatru. U vrijeme dok je bio liječnik u Domu zdravlja Stolac, sa svojim timom uspješno je uz liječenje djece i svakodnevne obavaze radio i na imunizaciji, pa su tako nakon zastoja uzrokovanog pandemijom za samo četiri dana cijepili 58 od 60 djece u Stocu koji su propustili termine redovne imunizacije, a dvoje ih je došlo naknadno.

Danas radi kao pedijatar-hematoonkolog u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar, i jedan je od predavača na seriji radionica na temu jačanja interpersonalne/neposredne komunikacije o vakcinaciji/cijepljenju protiv COVID-19 i obaveznoj imunizaciji, kao i komunikaciji s medijima, koje će se u organizaciji Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH i uz podršku ureda UNICEF-a u BiH održavati u periodu travanj-prosinac 2022. Za web stranicu www.unicef.ba, dr. Rajič uz Europski tjedan imunizacije govori o spomenutim radionicama, značaju redovne imunizacije djece, te načinima na koje se taj proces može i mora unaprijediti - za svako dijete.

Koliko je važno da zdravstveni radnici i radnice, oni koji su “prvi na liniji”, budu što bolje osposobljeni za komunikaciju sa roditeljima i djecom kao korisnicima zdravstvene zaštite, ali i sa medijima koji su važan kanal u prijenosu informacija o imunizaciji?

Ovakve obuke za medicinske radnike su veoma bitne. U pandemiji smo shvatili da ljudi koji nisu iz medicinske struke percipiraju medicinske radnike kao relevantan izvor medicinskih informacija. Ono što se dogodilo jeste da smo dopustili da nam i određen broj kolega bude izvor medicinskih dezinformacija. Ovo je jedan od pravih načina kako riješiti taj problem, jer mrak se jedino rješava tako da upalimo svjetlo, neznanje se može jedino pobijediti znanjem, i ovo je jedan od naših načina da pokažemo relevantne dostupne informacije, da ih na pravi način prezentiramo ljudima i da pomognemo da prava informacija dođe do krajnjeg korisnika.

Dok ste radili kao pedijatar u Stocu, sa svojim timom ste cijepili i od zaraznih oboljenja zaštitili ogroman broj djece. Kako ste u tome uspijevali?

To nije bila samo moja zasluga, imali smo prilično dobro koncipiran cijepni centar, sa definitnovno najboljom stvari koja je bila – pozivanje ljudi na cijepljenje, i to je bio uhodan sustav koji sam ja naslijedio. Tu su bile i dvije medicinske sestre koje su stvarno šampionke vakcinacije – sestra Ljilja i Mirjana koje su fenomenalno radile, a moje je bilo da sve samo malo nadogradim. Kada sam krenuo raditi i nisam puno znao o tome, ali količina znanja koje su one imale me palo postidjela i to me natjeralo da se dalje educiram, povuklo me dalje i zahvaljujući svom znanju i dodatnim edukacijama završio sam u ozbiljnim vakcinacijskim programima.

O čemu treba da razmisli svaki roditelj, prije nego se odluči da cijepi dijete, ili eventualno razmišlja o tome da ga ne cijepi?

Mislim da svaki roditelj treba imati pedijatra kojem vjeruje, i da onda više ne mora brinuti. A taj pedijatar kojem roditelj vjeruje treba biti osoba koja ima dovoljno znanja i dovoljno medicinskog kredibiliteta, i onda će on sigurno cijepiti svu onu djecu koja se moraju cijepiti, a neće cijepiti one koji imaju kontraindikacije. Ako sustav postavimo tako – roditelj ne mora ništa. Samo mora naći osobu kojoj vjeruje. Moramo postaviti sustav tako da te osobe kojima se vjeruje budu osobe koje su medicinski profesionalci koji imaju dovoljno znanja i medicinskog integriteta.

Vjerojatno ste se susretali s roditeljima koji sumnjaju, koji imaju neke druge infirmacije, koji su “napravili svoje istraživanje”…, koje su ključne stvari koje ste njima govorili i nakon kojih su promijenili mišljenje?

To je zapravo vrlo jednostavno. Ako krenemo sa razlikama – vrlo lako ćemo doći do nepremostivih razlika. Ako je neko za cjepiva, a neko je protiv, i ako krenemo vući neko na jednu, a neko na drugu stranu, nećemo ništa postići. Međutim, treba se vratiti natrag, na ono ishodište, a to je da i pedijatar i ti roditelji žele zapravo da dijete bude zdravo, i žele mu najbolje. Ako krenete od tog stava u nešto što će stvarno biti razgovor, onda ćete vrlo lako doći do toga gdje su ti roditelji pokupili pogrešne informacije, i ako ste vi dovoljno kompetentni, vrlo lako ćete razbiti njihove zablude, dobiti povjerenje i neće biti problema.

Kratko i jasno: Zbog čega trebamo cijepiti djecu?

Djecu trebamo cijepiti jer se to u povijesti pokazalo kao najbolja preventivna metoda koja je spasila najviše života od svih medicinskih metoda do sada. Tko god je u medicinskoj struci, a ne vjeruje u cijepljenje, ili je pogriješio struku, ili je bježao sa sata u vremenu kada se o tome pričalo. Vrlo je jednostavno: To je preventivna metoda koja je do sada, koliko je prošlo vremena od 1796. i Edwarda Jennera, spasila milijune života.

Kako kao profesionalac tumačite otpor prema imunizaciji koji se javlja u posljednje vrijeme?

Mi sada nažalost ponovo “otkrivamo toplu vodu”, ne znam zašto se to dogodilo, generacija smo koja je izašla iz generacije naših roditelja koji su također apsolutno cjepljeni, mi smo cjepljeni bez suvišnih pitanja, i sada smo stasali u generaciju koja od svih stvari koje trebaju propitivati, od politike, od toga gdje ide naša država, do toga gdje se troše naši novci, oni propituju jedinu stvar koja je definirana jednako kao i u ostalim europskim i svjetskim zemljama kojima mi težimo. Takvima postavljam pitanje zašto je cijepni obuhvat u Japanu 95 posto?