Hercegovački brend: “Na kugli zemaljskoj nema krumpira boljeg i slađeg”
Selo Vojnići kod Ljubuškog poznato je po velikom broju Mercedesa i tome što su imali veći broj automobila ove marke nego stanovnika, međutim Vojnići i njegovi stanovnici poznati su i po uzgoju krumpira koji je postao pravi hercegovački brend.
U ovom mjestu, poljoprivrednici skoro uvijek prvi kreću sa sadnjom ranog krumpira no ove ih godine više nego ikad ranije brine koliko će sadnja biti isplativa s obzirom na drastična poskupljenja repromaterijala, piše N1.
Topao i sunčan dan Ana Džajić iskoristila je za pripremu zemljišta za sadnju krumpira. Iako ima skoro 60 godina frezanje joj nije stran pojam, naprotiv svake godine kaže to radi sa zadovoljstvom i uživanjem.
“Ovo je život na njivu izaći, ja volim raditi. Sad frezam, pa ćemo onda fino brazdati, krumpir saditi, kupila sam tonu i pol krumpira. Ljudi sade, muče se , bore se, koliko radiš toliko i dobiješ“, kaže Ana Džajić.
Radno je ovih dana u cijelom selu. Gotovo da nema stanovnika u ovom i okolnim selima koji ne sade krumpir za prodaju. Sadi se u plastenicima i na otvorenom. Svoj doprinos u sadnji daju svi, jer cilj je posaditi što veće količine. O kvaliteti je suvišno govoriti priča Ivan Džajić, jer je ovaj kraj tvrdi poznat po najukusnijem krumpiru, a razloga je mnogo.
“Na kugli zemaljskoj nema krumpira boljeg i slađeg od našeg, takva je zemlja prirodno crvenica rodna. Imamo uvozni krumpir, svake godine sadimo sjeme iz uvoza. Imamo i čistu vodu tako da ga proizvodimo svake godine“, kaže Ivan Džajić.
Usprkos niskim temperaturama posljednjih dana, zemlja je kaže pogodna pa se nada da niske jutarnje temperature ipak neće naštetiti sjemenu krumpira. Za sadnju u ovom periodu, objašnjava, ne može biti rano jer rana proizvodnja znači bolju prodaju i zaradu.
“Ako se ranije proizvede, bolje se proda za bolje pare, ali ako se kasnije proda onda je manja cijena tako da je bolje ranije proizvesti kad se može”, dodaje Ivan Džajić.